Proizvodnja i prodaja kesa od papira

Proizvodnja i prodaja kesa od papira, globalno kao posao ima solidnu perspektivu u Srbiji, obzirom da ce se uskoro kako na lokalnom tako i na globalnom nivou, u prilog tome prenosimo clanak iz Blica na temu papirne kese kao dobar posao:


Vranje će biti prvi grad u Srbiji koji će se otarasiti moderne pošasti zvane plastične kese. Gradsko veće lokalne samouprave u Vranju donelo je odluku da se u prodavnicama, pijacama i drugde od oktobra 2010. godine zabrani pakovanje bakaluka i drugih proizvoda u plastične kese. U dućanima i na dve gradske pijace u Vranju dnevno se upotrebi više od 70.000 plastičnih kesa za čiju razgradnju je potrebno od 400 do 1.000 godina.

Nela Cvetković, čiji je resor u Gradskom veću Vranja ekologija i turizam, ističe da će sredinom septembra da bude organizovana edukacija proizvođača i potrošača plastičnih kesa. U Srbiji i Crnoj Gori trenutno se proizvodnjom pomenutih kesa bave 23 firme. Upozorava i opominje podatak da čovečanstvo godišnje utroši više od 500 milijardi plastičnih kesa, a samo u Srbiji se godišnje proizvede i baci milijardu i po. Površina bačenih kesa mogla bi da prekrije gotovo tri Srbije. Procenjuje se da se samo u Vranju dnevno iskoristi više od 70.000 otrovnih kesa.
- Pošto su kese lagane i vodootporne, vetar ih lako raznosi, pa se mogu videti na ulicama, u parkovima, na rekama i po drveću. Neplansko odlaganje plastike sprečava nesmetano propuštanje vode kroz zemlju i blokira podzemne vodotokove - kaže Cvetkovićeva.
U mnogim razvijenim zemljama zabranjena je upotreba obojene plastike zbog toga što sadrži otrovne teške metale. Poznato je da se spaljivanjem plastike oslobađaju otrovni gasovi, izdvajaju se dioksini i teški metali. Opasan je i otrovni pepeo. Kese od obojene plastike štetne su i opasne i zbog toga što u sebi sadrže toksične materije i idealni su prenosnici bakterija.
Zagađivanje plastičnim kesama u svetu spada među najveće ekološke probleme. Od ovog štetnog otpada možemo se osloboditi zabranom proizvodnje i upotrebe, kao i reciklažom. U svetu su plastične kese među najvećim zagađivačima životne sredine.
U Srbiji one se koriste u ogromnim količinama, jer vlasnici samousluga i drugih dućana ne nude drugu vrstu ambalaže. Već smo navikli da se iz prodavnice i sa pijace vraćamo sa puno plastičnih kesa, koje završavaju u kantama za smeće, kontejnerima, ali i na ulicama, trotoarima, u rekama, na travnjacima, u poljima.
U poređenju s drugim gradovima u Srbiji, Vranje je u velikoj prednosti da ispoštuje sopstvenu odluku o proterivanju plastičnih kesa, jer ima sanitarnu ekološku deponiju za odlaganje čvrstog komunalnog otpada. U Vranju se uveliko razmišlja da zamena za plastične kese budu kese od papira ili platnene torbe.
Stručnjaci u Australiji ispituju i kontrolišu proizvodnju kesa od bioplastike. Ove kese proizvode se od šećera i žita i one se mogu koristiti za dobijanje komposta.
U mnogim zemljama Evropske unije uvode se u proizvodnju i
uportebu papirne  kese. Da li će u Vranju da se opredele za papirne ili biorazgradive kese, ostaje da se vidi. Zahvaljujući razvoju tehnologija, biorazgradiva ambalaža i finansijski postaje konkurentna plastičnim kesama. Što je još važnije, biorazgradive kese ne remete životnu sredinu i nisu opasne za ljudsko zdravlje.
Ministarstvo životne sredine i prostornog planiranja, kako nam je rekao Aleksandar Vesić, pomoćnik ministra, apsolutno podržava ovakve inicijative. On je još kazao da po važećem Zakonu o upravljanju otpadom ne postoje smetnje da lokalna samouprava pokrene inicijativu o povlačenju plastičnih kesa iz upotrebe, budući da najlon kese i ostala plastična ambalaža spadaju u komunalni otpad, koji je u nadleženosti lokalne samouprave, odnosno lokalnih komunalnih preduzeća. Međutim, na osnovu Zakona o lokalnoj samoupravi, opština svoje programe i akcione planove za realizaciju ovakvih i sličnih projekata, kaže dalje Vesić, mora da dostavi nadležnim republičkim organima koja utvrđuju da li su oni u skladu sa postojećim zakonodavstvom (kako Ministarstvu životne sredine i prostornog planiranja, tako i ministarstvima finansija i ekonomije i regionalnog razvoja i dr.).